vejicato proso "Sangria"

Ove biljke najbolje rastu na sunčanim ili djelomično zasjenjenim mjestima. Obično mogu podnijeti više sunca i topline ako imaju dovoljno vlage; u djelomičnoj ili laganoj sjeni, njihovi zahtjevi za vlagom obično su manji.

Zeljaste (nedrvenaste) biljke imaju meke, nedrvenaste stabljike. Kod nekih zeljastih biljaka starije stabljike mogu otvrdnuti i nalikovati lignificiranim stabljikama drvenastih biljaka (npr. bambus).

Biljka svakog proljeća razvije novo lišće ili iglice koje u jesen otpadnu. Kod zeljastih biljaka cijeli nadzemni dio (lišće i stabljike) može odumrijeti u jesen i ponovno izrasti u proljeće.

Biljka podnosi hladnoću do -23 °C pod odgovarajućim drugim uvjetima uzgoja.

Vlažno tlo obično sadrži više sitnih čestica gline, a manje pijeska, više humusa i organske tvari, malo je teže, ali nije zbijeno, voda ne otječe brzo, već se dugo zadržava između čestica tla i stoga je biljkama dostupna za dugo vremena. Voda obično ne stoji, tlo je dovoljno prozračno. Suša se na takvim mjestima rijetko javlja. Biljkama je na raspolaganju više-manje stalna, umjerena vlaga.

Zeljasta, nedrvenasta biljka. Stabljike i lišće mogu biti zimzeleni ili ponovno izrasti svakog proljeća. Trajnice cvjetaju nekoliko godina zaredom. Neke trajnice imaju razvijene posebne, podzemne skladišne ??organe - lukovice, gomolje ili rizome, te se vrste često tretiraju odvojeno, kao lukovice i gomolje.

Šareno lišće ima šare različitih boja, najčešće je šara bijela ili žuta na zelenoj pozadini. Uzorak može biti linija, mrlja, točkica, obruba, može biti i nejednakih uzoraka ili razbacane boje; različite nijanse mogu postupno prelaziti ili mogu postojati oštre granice između područja različitih boja. Intenzitet boja i šare lišća ili iglica na pojedinoj biljci variraju ovisno od općeg zdravlja i stanja biljke, njezine starosti, načina rezidbe i njege, a mogu biti pod jakim utjecajem vremena, mikroklime, sunčeve svjetlosti, tla i dostupnost vode i hranjivih tvari. Boja i uzorci na lišću mogu se mijenjati ovisno od starosti pojedinog lista ili izdanka te kroz godišnja doba.

Ovom kategorijom smo među opisanim biljkama označili one koje su posebno otporne, ne zahtijevaju puno održavanja te su stoga pogodne i za sadnju u javnim nasadima.

Lišće ili iglice mnogih listopadnih biljaka obično postanu žute, narančaste i/ili crvene u jesen prije nego što padnu. Izrazita jesenska crvena ili slična obojenost javlja se i kod nekih zimzelenih biljaka kojima lišće/iglice ne otpadaju u jesen. Jesenska boja također ovisi o općem stanju biljke, njezi, vremenu i staništu. Obično lišće postaje šarenije u jesen ako je vrijeme suho i ako su veće temperaturne razlike između dana i noći, postaje šarenije na suhim, pjeskovitim tlima s manje dušika. Kod kulturnih biljaka poznajemo mnoge sorte kod kojih je jesenska obojenost lišća drugačija ili jače izražena nego kod osnovne vrste.